PROTO \u0110OR\u0110O<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pindar je pisao: \u201eO, du\u0161o moja, besmrtnom \u017eivotu ti ne te\u017ei, ve\u0107 polje mogu\u0107eg ti iscrpi\u201c. Kako god postavljamo pitanje \u2014 \u010demu smrt, mo\u017eemo upitati i \u2014 \u010demu \u017eivot? Odgovor je: u \u017eivotu na\u0107i smisao u ljubavi prema ljudima.<\/p>\n\n\n\n Od 1922. do 1983. godine, osamdeset miliona Evropljana, mu\u0161karaca, \u017eena i djece, deportovano je ili ubijeno. I to je zemlja humanizma, kako, uprkos svim protestima, treba zvati staru Evropu.<\/p>\n\n\n\n I \u0110or\u0111o je bio me\u0111u deportovanima u Dahauu, \u010detiri godine, dok su oblaci rata bili nad na\u0161om zemljom. Jedini njegov grijeh bio je \u0161to je volio veliko i \u0161to je, kad su pr\u0161tele pu\u0161ke planine, u srcu ostajala zgra\u017eanja, njegova Majevica svakim danom postajala sve manja. \u0110or\u0111o govorio da na ovom na\u0161em prostoru \u017eivi jedna narod, samo sa razli\u010ditim imenima. Svoj Teo\u010dak volio je svojom autoritetom i jedinstvo pokoljenja levih ljudi, u vrijeme kad je, kao i danas, podjarmljivanje bilo toliko \u010dinjeno i naoru\u017eano.<\/p>\n\n\n\n Volio je \u0110or\u0111o da prijateljuje s ljudima koji daju duhovno zlato, a strani mu bijahu zlatoljupci. Volio je pjesmu svog pokojnog brata Jovanovi\u0107a: \u201eU\u0111e u bogatstvo i ne na\u0111e ni\u0161ta manje, a siroma\u0161tvo i ne na\u0111e ni\u0161ta manje\u201c. \u0110or\u0111o je znao da je pravo siroma\u0161tvo kad je \u010dovjek bez vjere, i to govorio jezikom svih kad budemo sami pre\u017eivljavali opasni i bijedan \u017eivot, kakav je \u017eivot ve\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n \u010cestitost svojih rije\u010di, potvrdio je djelom. Napadao je kr\u0161\u0107ansku savjesti, zatvora, mo\u0107i novca, protivno interesu naroda i \u010dovjekovoj istini. U njemu sam, tokom godina prijateljavanja, uvijek gledao apostola bratstva i jedinstva na\u0161ih naroda. Nije bio za zaborav. Gledao je ono \u0161to nas ujedinjuje, a ne ono \u0161to nas razdvaja. Govorio je da treba odbaciti milosr\u0111e, koje ljudima prikra\u0107uje njihovu pravdu.<\/p>\n\n\n\n Poslije oslobo\u0111enja, \u017eivio je najskromnijim \u017eivotom, nikad se ne \u017eale\u0107i na te\u0161ko\u0107e, na oskudice. Govorio je da socijalizam i mir, jedina bitka u kojoj se valja boriti, prava je koja treba kona\u010dno odabrati izme\u0111u pakla i razuma i da u budu\u0107nosti moramo birati izme\u0111u kolektivnog samouni\u0161tenja i razumnog \u017eivota. U tom smislu, \u0110or\u0111o je bio za istinsku vjeru u ljubav, za kojima vjekovima raspisuju prosvjetitelji. U tom smislu je bio socijalisti\u010dki humanizam.<\/p>\n\n\n\n Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i po\u0161tenog \u010dovjeka. Nikome nije ostao ni\u0161ta du\u017ean. Oti\u0161ao je \u010disto gore, ostaviv\u0161i dobar primjer kako je u \u017eivotu bilo najte\u017ee zaslu\u017eiti i ostati do kraja.<\/p>\n\n\n\n Prof. dr Mustafa SEHOVI\u0106<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/nova-yuga.info\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/469977702_10230458192532765_8129713946870336136_n-850x1024.jpg\")
<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"